Kada zaposleni rade duže od utvrđenog radnog vremena, poslodavci se često suočavaju sa dilemom – da li je reč o prekovremenom radu koji podrazumeva dodatno plaćanje ili o preraspodeli radnog vremena koja ne menja ukupnu zaradu? Ova razlika nije samo terminološka, već ima direktan uticaj na finansijske obaveze kompanije i prava zaposlenih.
Šta predstavlja prekovremeni rad?
Prekovremeni rad definiše se kao rad obavljen preko propisanog ili ugovorenog radnog vremena. Prema Zakonu o radu, radno vreme ne može biti duže od 40 časova nedeljno, a svaki rad iznad ove granice smatra se prekovremenim. Ovakav rad podliježe strogo regulisanim uslovima i obavezuje poslodavca na posebnu nadoknadu.
Nadoknada za prekovremeni rad može se isplatiti u novcu ili u slobodnom vremenu. Ako se isplaćuje u novcu, iznosi najmanje 126% od osnovice za isplatu zarade za svaki odradjeni čas prekovremenog rada. U slučaju da se nadoknada obezbeđuje kroz slobodno vreme, zaposleni ima pravo na 1,5 čas slobodnog vremena za svaki odradjeni čas prekovremenog rada.
Prema istraživanju Republikog zavoda za statistiku, prekovremeni rad je prisutan u oko 18% privrednih subjekata u Srbiji, što ukazuje na značajnu učestalost ovog oblika rada.
Kada se primenjuje preraspodela radnog vremena?
Preraspodela radnog vremena predstavlja organizacioni mehanizam koji omogućava poslodavcu da u okviru određenog obračunskog perioda (najčešće mesec dana) rasporedi radno vreme tako da u nekim nedeljama zaposleni rade više od 40 časova, a u drugim manje, uz uslov da se u celokupnom periodu ne pređe propisani prosek od 40 časova nedeljno.
Ključna karakteristika preraspodele je da se ne plaća po povećanoj tarifi, jer se ne radi o prekoračenju nedeljnog fonda radnog vremena, već o njegovoj drugačijoj organizaciji. Ova mogućnost mora biti predviđena aktom poslodavca ili kolektivnim ugovorom, a zaposleni moraju biti upoznati sa načinom preraspodele.
Primer preraspodele radnog vremena može se videti u sezonskim delatnostima gde zaposleni u periodu povećanog obima posla rade po 50 časova nedeljno, dok u vansezonskom periodu rade po 30 časova, čime se postiže ravnoteža u okviru mesec dana.
Ključne razlike u obračunu zarade
Prekovremeni rad podrazumeva obavezno povećanje zarade za najmanje 26% po satu u odnosu na regularnu satnicu. Ova nadoknada se obračunava na osnovu sate prekovremenog rada i utiče na povećanje ukupne zarade zaposlenog.
Preraspodela radnog vremena ne podrazumeva dodatno plaćanje, jer se rad obavlja u okviru ukupnog radnog vremena propisanog za obračunski period. Zarada se obračunava po regularnoj satnici bez dodatnih uplata, s obzirom da se ne radi o prekoračenju nedeljnog fonda radnog vremena.
Prema podacima Nacionalne službe za zapošljavanje, samo 35% poslodavaca pravilno primenjuje razliku između ova dva instituta, što dovodi do brojnih sporova i finansijskih gubitaka.
Praktični primeri iz poslovne prakse
U proizvodnom preduzeću koje ima povećanu potražnju u poslednjoj nedelji meseca, zaposleni rade po 50 časova te nedelje. Ako je u prethodne tri nedelje radno vreme iznosilo 30, 35 i 35 časova, ukupno radno vreme za mesec iznosi 150 časova, što u proseku daje 37,5 časova nedeljno. U ovom slučaju, dodatnih 10 časova u poslednjoj nedelji ne predstavlja prekovremeni rad već preraspodelu radnog vremena i ne podliježe povećanoj nadoknadi.
Suprotno tome, ako zaposleni u administraciji redovno radi 40 časova nedeljno, a u jednoj nedelji odradi 48 časova bez smanjenja radnog vremena u drugim nedeljama, svakih 8 časova preko 40 se smatra prekovremenim radom i podliježe povećanoj nadoknadi.
Pravni okvir i obaveze poslodavca
Poslodavac je dužan da vodi preciznu evidenciu o radnom vremenu zaposlenih, posebno kada je reč o prekovremenom radu. Evidencija mora sadržati podatke o broju odradjenih prekovremenih sati, vremenu kada je rad obavljen i načinu njihove nadoknade. Ugovaranje radnog odnosa mora jasno definisati mogućnost preraspodele radnog vremena u skladu sa zakonskim propisima.
U slučaju prekovremenog rada, poslodavac mora obezbediti saglasnost zaposlenog, osim u izuzetnim situacijama predviđenim zakonom. Za razliku od toga, preraspodela radnog vremena se može sprovesti na osnovu organizacione odluke poslodavca, uz prethodno upoznavanje zaposlenih sa načinom raspodele.
Finansijski implikacije za poslodavce
Pogrešno klasifikovanje preraspodele radnog vremena kao prekovremenog rada može dovesti do značajnih finansijskih gubitaka. Osim direktnih troškova povećane nadoknade, poslodavac može biti izložen i sankcijama inspekcije rada i sudskim sporovima. S druge strane, pravilno planiranje sistema nagrađivanja i radnog vremena omogućava optimizaciju troškova rada uz poštovanje prava zaposlenih.
Prema istraživanju Privredne komore Srbije, kompanije koje imaju jasno definisan sistem evidentiranja i nadoknade radnog vremena imaju do 40% manje sporova sa zaposlenima u odnosu na one koje nemaju uspostavljene procedure.
Često postavljana pitanja
Da li poslodavac može samostalno odlučiti o preraspodeli radnog vremena?
Poslodavac može doneti odluku o preraspodeli radnog vremena, ali mora biti predviđena aktom poslodavca ili kolektivnim ugovorom. Obavezan je prethodno upoznati zaposlene sa načinom preraspodele, a ukupno radno vreme u obračunskom periodu ne sme preći propisanu nedeljnu normu u proseku.
Kako se dokazuje prekovremeni rad?
Prekovremeni rad se dokazuje evidencijom radnog vremena koju vodi poslodavac. U slučaju spora, sudovi prihvataju i druge dokaze poput svedočenja kolega, elektronske komunikacije ili dokaza o obavljenom radu u vanredno vreme.
Da li je moguća kombinacija preraspodele i prekovremenog rada?
Da, u praksi je moguća situacija gde se u okviru preraspodele zaposleni angažuje i na prekovremenom radu. U tom slučaju, prekovremeni rad se obračunava samo za sate preko 40 u toj nedelji, nezavisno od toga što je u drugim nedeljama radio manje od 40 časova.
Koje su najčešće greške poslodavaca pri evidentiranju radnog vremena?
Najčešće greške uključuju nevođenje evidencije o prekovremenom radu, pogrešno klasifikovanje preraspodele kao prekovremenog rada i obrnuto, te neispunjavanje uslova za preraspodelu radnog vremena propisanih zakonom ili kolektivnim ugovorom.
Da li se na prekovremeni rad plaćaju doprinosi?
Da, na novčanu nadoknadu za prekovremeni rad obavezno se plaćaju svi porezi i doprinosi kao i na redovnu zaradu. Ovo uključuje porez na dohodak građana, doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje i doprinos za zdravstveno osiguranje.
Pravilno razumevanje i primena razlike između prekovremenog rada i preraspodele radnog vremena ključno je za izbegavanje finansijskih rizika i sporova sa zaposlenima. Savetujemo vam da pogledate naše usluge knjigovodstvenog i kadrovskog konsaltinga kako biste osigurali pravilan obračun zarade i uskladjivanje sa zakonskim propisima.
Leave a Reply